Petnaest godina nakon ubistva urednika „Dana” Duška Jovanovića, negova supruga Slavica Jovanović je u intervjuu za beogradski „Ekspres” prvi put govorila o svemu što je zakočilo istragu o tom do danas nerasvijetljenom zločinu i zašto je Duško ubijen, ali i o brojnim napadima kojima su od tada bili izloženi ona i njen i Duškov sin.

– Zvanična Crna Gora je obilježila Duška Jovanovića kao državnog neprijatelja. I odradila je posao! Shodno tome, jasno je da učinilac sebe neće nikada odati. Naprotiv, učiniće sve da osujeti postupak kako bi se tapkalo u mjestu. Ipak, pri činjenici da se krivično djelo vrši i činjenjem i nečinjenjem, sve je jasno kao dan. Primjedbi na istragu ima toliko da bih mogla pisati danima. Istragu je vodio istražni sudija Radomir Ivanović, poznat kao „sudija za sva nerasvijetljena ubistva”. Sjećam se kada sam davala izjavu kod njega, rekao mi je:„Samo bi mi još trebalo da mi se zaplačeš”. Istraga je urađena tako da je bilo bolje da nije ni rađena. Izdvojiću jedan detalj, ali detalj koji sam za sebe može dovesti do bitnih saznanja. U izjavi pred istražnim sudijom kazala sam da sam par dana prije nego što je Duško ubijen dobila 17 SMS poruka sa broja 067. Zajedno smo ih pročitali, Duško i ja. Sadržinu tih poruka sam prenijela doslovce. Ukratko, u njima je pisalo sve što će se dogoditi. Tu izjavu sam dala u predistražnom, istražnom i sudskom postupku. Kada sam kasnije otišla kod tada vrhovnog državnog tužioca Vesne Medenice, da je, između ostalog, pitam i za te poruke, odgovorila mi je da sam to trebala reći ranije, da je sada kasno. Međutim, jedan od razloga zbog kojeg sam otišla jeste da je pitam zbog čega je izdala nalog da se grafološki vještači moj rukopis. Naime, Duško je dobio prijeteće pismo koje sam lično predala njegovom bratu Mišku Jovanoviću. U principu to i nije sporno, jer ja želim da svako bude ispitan, čak i ja. Međutim, znam, i za to imam i dokaz, da je zbog tog pisma vještačen moj rukopis, i to mnogo ranije, kao i da je dobijen negativan izvještaj grafologa. Pred kim je to trebalo mene okriviti za zločin? Čemu farsa? Pa ponovno izdavanje naloga za nešto što već znate! Šta su time dobili? Koga su željeli da dobiju na svoju stranu, s kim su se igrali? I najbitnije, zloupotrebljavajući porodičnu tragediju, koga su prikrivali? Sve što su policija i tužilaštvo radili bilo je farsa da se digne velika prašina, da se stvori privid da se nešto radi, a u stvari iza učinjenog prljavog ubistva učinjene su isto toliko prljave stvari protiv supruge i sina Duška Jovanovića. Time su pokušali oduzeti ime i meni i njegovom i mom sinu, ali ono što najviše vrijeđa jeste što su na sve načine pokušali njemu mrtvome oduzeti dostojanstvo – kazala je Slavica Jovanović za „Ekspres”.

Međutim, kako je istakla, što je bilo više uvreda, podmetanja i teških zločina uperenih protiv nje i njenog i Duškovog sina, ona je bila jača.

– Nema oružja iz kojeg na nas nije pucano. Nije tu kumovao samo vladajući režim, već i pojedini lideri opozicionih partija koji se danas samoprozivaju, ali i mediji željni krvi, ovaj put moje. Jedan medij je i osnovan radi blaćenja Duškovog i mog imena, upravo kad je haranga protiv nas i počela. Radi se o „Nedjeljnom žurnalu”, čiji je urednik bio Aleksandar Eraković, koji je uskoro postao lični savjetnik Mila Đukanovića, a sada cijenjeni ambasador. Svi oni su napravili klimu koja je trebala da pokaže da sam ja organizator ubistva mog supruga i oca mog nerođenog djeteta. Tek tada sam postala svjesna vrijednosti novina koje je osnovao moj suprug. Pored Duška, i „Dan” je bio i ostao mnogima kost u grlu. Na njihovu veliku žalost, što besramnija njihova djela, to jače novine, ali i moja odluka da zaštitim sebe, svoje dijete i lik i djelo svog supruga. A namjere svima njima prljave i nečasne. Naravno da je tu bilo i ljudi bliskih Dušku, koji su ga „prodali” i za te „zasluge” dobili nagrade. Pored sumnji da sam ga ja ubila, tužilaštvo je protiv mene podiglo optužni predlog zbog dvobračnosti. Kome i zašto je bio cilj osporavati Duškovu volju i praviti farsu poništavajući njegov brak kada se zna da je Duškov sin zakonski naslednik, a ja njegov staratelj? Kome se to davala lažna nada, kakvi su to ljudski apetiti koji ne prezaju ni od čega. Danas, poslije 15 godina, meni, mom sinu i malobrojnim iskrenim prijateljima sve je jasno. Suštinski je sve od početka do kraja bila bestidna farsa, iza koje stoje kako oni koji su Duška fizički ubili, tako i oni koji su uradili sve da ubiju sjećanje na njega. Optužni predlog je zastupao osnovni tužilac Veselin Vučković, kasnije vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca. Na moju konstataciju da bi bilo ljudski povesti računa o tome da moj suprug više nije živ, te da sudska praksa ne pamti da se poništava brak mrtvom čovjeku, odgovorio je:„Mene lične tragedije ne zanimaju, ja sam profesionalac u svom poslu”. Zaista vjerujem da ga lične tragedije ne dotiču, posebno ne moja, a koliko je profesionalac govori da kasnije sa mjesta v.d. vrhovnog državnog tužioca nije učinio ništa da se istraga o ubistvu pomakne sa mrtve tačke. Jednako možemo govoriti i o profesionalizmu istražnog sudije Novaka Ražnatovića, koji je bio istražni sudija u noći kada je Duško ubijen. Kada su ga pozvali da potpiše službenu zabilješku u kojoj je Damir Mandić dao iskaz, rekao je da to može čekati jutro, da se razdani, a to što će na istinu pasti mrak koji do danas traje zapravo je bila primarna obaveza sudije Ražnatovića – rekla je za „Ekspres” Slavica Jovanović.

Ona je govorila i o motivu ubistva njenog supruga.

– Duško nije bio samo novinar, on je jednostavno bio predodređen za lidera, narod mu je vjerovao. Kao takav bio je velika prijetnja, posebno što se ubrzo nakon ubistva održavao referendum. Po tom pitanju Duško je imao čvrst stav. Prvo demokratija, pa država. A ne obrnuto! Danas se njegov stav u potpunosti pokazao kao ispravan. Crna Gora je privatna država – kazala je Slavica Jovanović.

---

Bio praćen, ne i zaštićen
Slavica Jovanović je istakla da je Duško prije ubistva bio praćen i da nije bio zaštićen.

– Govorio je: „Ako te država odluči ubiti, džaba ti sva obezbjeđenja”. Sadašnji premijer Duško Marković, kako sam svjedočila, u telefonskom razgovoru kazao je Dušku: „Jovanoviću, od mojeg ćeš metka stradati”. Suprug mi je to naravno prenio. Da li je to bio animozitet prema mom suprugu, zavist, pakost ili šta drugo, ne znam, ali danas poslije 15 godina ove riječi imaju posebnu težinu. Upravo da bi skinuo ljagu sa svog imena, Marković je bio dužan da sa svoje pozicije učini sve da se ubistvo rasvijetli. Da li nije htio, nije smio ili nije umio, jednako je pogubno za Crnu Goru. I Milo Đukanović je izjavio da je sve dozvoljeno u predizbornoj trci, tako da je i on, kao i mnogi drugi, zloupotrebljavao Duškovo ime zarad političkih poena – rekla je Slavica Jovanović za „Ekspres”.


Fondacija Duško Jovanović
U tekstu koji je objavio „Ekspres” navodi se da je Slavica Jovanović i danas u “Danu”, da vodi fondaciju koja nosi ime njenog ubijenog supruga. Novinara je interesovalo da li neriješeno ubistvo njenog supruga i danas ugrožava novinarsku slobodu u Crnoj Gori.

– Ubistvo mog supruga jeste i biće kamen spoticanja Crnoj Gori za svaki njen napredak. Činjenica je da su mediji u Crnoj Gori ili režimski ili opozicioni. Sloge profesije nema. Tako običan građanin čitajući sve dnevne novine i gledajući informativu vodećih TV stanica ne zna više u šta da vjeruje. Što je potpuno opravdano. Jer narod jedva sastavlja kraj sa krajem i gubi interesovanje za sve ostalo. To je siguran način da se sa mrtve tačke ništa ne pomjera – odgovorila je Slavica Jovanović.



”Sve što su policija i tužilaštvo radili bilo je farsa da se digne velika prašina, da se stvori privid da se nešto radi, a u stvari iza učinjenog prljavog ubistva učinjene su isto toliko prljave stvari protiv supruge i sina Duška Jovanovića



Duško nije bio samo novinar, on je jednostavno bio predodređen za lidera, narod mu je vjerovao.